Kod veselog mrava https://blog.dnevnik.hr/vianney
četvrtak, 19.03.2009.
I moja kaplja pomaže ga tkati...
Pozdrav svima..
Evo prije nego se uhvatim drugog dijela posta o palom anđelu, naišao sam na jedan hvale vrijedan (mislim da se piše odvojeno 
) blog kojeg piše čovjeku koji je uvijek spreman pomoći i često organizira dobrotvorne akcije za pomoć drugima.. Koliko sam vidio na brzinu tu se oko njega skupila ekipa blogera, humanitanih organizacija i "običnih" ljudi koji rado sudjeluju u tim akcijama..
Uglavnom, trenutno je akcija za pomoć mladiću iz Pule, 25-godišnjaku koji je slomio vratni kralježak prilikom skoka u more i od tada je potpuno paraliziran. Mladić živi u podrumu neke zgrade u Puli, u prostoru od 30 kvadrata, koji prvotno nije ni bio namjenjen za stanovanje, nema ni prozora, ni odvojenih prostorija. Živi zajedno sa mlađim bratom, majkom i ocem od 3000 kuna mjesečno..
Ovo je moj mali doprinos toj akciji, pa svi koji žele i mogu pomoći na bilo koji način neka se dodatno informiraju o cijeloj akciji na blogu humanitarnog niskozemca..
Ispravite me ako sam pogriješio u nečemu 
U nastavku donosim kopiju posta kojeg je objavio:
Humanitarna akcija "NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"
U proslom postu sam najavio da u sklopu humanitarnog izleta u Puli namjeravam napraviti jednu humanitarnu akciju.
Humanitarna akcija je za 25godisnjeg Antona Zivkovica stopostotnog invalida iz Pule.
Pripremajuci se za dolazak u Hrvatsku i organiziranjem humanitarnog izleta, ostao sam sokiran kad sam na portalu 24sata procitao pricu o Antonu Zivkovicu koju vam prenosim u cjelosti: „25-godišnji Anton Živković skočio je na glavu u more dubine jedan metar, slomio vratni kralježak i ostao 100 postotni invalid. Anton je danas prikovan za krevet i potpuno nepokretan. Život ovog mladića promijenio se u sekundi.Sa prijateljima je išao na more, skočio na glavu, a već pri skoku mu je pukla kralježnica. Prijatelj ga je u posljednji trenutak, kada je već bio na izdisaju, izvukao iz vode. U bolnici je proveo 5 mjeseci. Anton je nakon nesreće u Novom Vinodolskom u ljeto 2007. godine, došao živjeti s roditeljima u Pulu. Anton se ne može brinuti o sebi, a o njemu najviše brine majka Eva. Anton s majkom,11-godišnjim bratom Petrom i nezaposlenim ocem Jozom živi u podrumskom prostoru od 30 kvadrata, koji je preuređen u podstanarski stan. Stan nema prozora, odvojene spavaće sobe, a sve je prekriveno vlagom Žive od 3000 kuna mjesečno,od čega, kaže Anton gotovo 2000 ide za režije.Antonu možete pomoći uplatom na žiro račun, Istarske kreditne banke 3330036376, s naznakom za Antona Živkovića.“
Nakon sto sam to procitao, odlucio sam da na neki nacin pomognem tom mladom covjeku, pogotovo jer se radi o mom sugradaninu (Pula).
Stupio sam u konatkt sa gospodinom Teofikom Starcevicem predsjednikom Humanitarne udruge „Pomoc i ljubav“ iz Pule te se raspitao o Antonu.
Takoder sam stupio i u kontakt sa ljudima iz 24sata koji su prvi napravili pricu i pitao ih sto je do sada ucinjeno, kao i sa samim Antonom Zivkovicem.
Nazalost bar po mom osobnom misljenju nekog velikog pomaka nema.
Gradske strukture grada Pule dale su nekakva lazna obecanja da ce se rjesiti stambeno pitanje no do dana danasnjeg od toga nista.
Nazalost nista bolje nije niti sa financijske strane.
Anton se i dalje nalazi u vlaznom podruskom stanu a financijska situacija nije bas blistava.
Stoga sam ja eto prije par dana dogovorio zajednicku suradnju sa Humanitarnom udrugom „Pomoc i ljubav“ iz Pule i Humanitarnom udrugom "Mala Anja" iz Zagreba kako bi se na bilo koji nacin pomoglo Antonu.
Humanitarna akcija krece danas 16.03. i traje sve do 24.04. do mog dolaska u Hrvatsku.
U tom periodu pokusat cemo sto vise alarmirati medije, pokusati ukljuciti sto vise ljudi u akciju i uz pomoc medija i ljudi napraviti jedan pritisak na gradsku strukturu u Puli da se sto prije napravi adekvatno stambeno zbrinjavanje Antona i njegove obitelji jer prosto je nesvatljivo da Grad nema barem jedan stan da da na privremeno koristenje.
Naravno u tom periodu pokusat cemo koliko mozemo uz pomoc dobrih ljudi financijski pomoci Antonu Zivkovicu.
Za pocetak, nase tri udruge donirat ce 300 eura.
Za vrijeme mog boravka u Hrvatskoj tocnije u Puli iskoristit cu sva svoja moguca poznanstva da se sto hitnije rjesi i stambeno i finacijsko pitanje.
Takoder ce Anton i njegova obitelj biti moji gosti na humanitarnom izletu.
Predvideno je i da kad zavrsi ova humanitarna akcija da zajedno ja, gospodin Teofik Starcevic i gospodin Tomislav Kostanjevecki predsjednik Humanitarne udruge „Mala Anja“ posjetimo Antona i njegovu obitelj.
Ono sto sad ja molim sve Vas, je da se na bilo koji nacin ukljucite u humanitarnu akciju :
"NEKA SVAKI NOVI DAN ANTONU BUDE RADOSTAN"
U ime moje i moje Udruge „Hulp en liefde“ u ime HU „Pomoc i ljubav“ iz Pule i u ime HU „Mala Anja“ svima Vama koji se ukljucite na bilo koji nacin u ovu akciju unaprijed Vam se zahvaljujem.
Evo par linkova iz 24sata:
http://www.24sata.hr/news/clanak/prikovan-je-za-krevet-zbog-skakanja-na-glavu-u-more/104671/
http://www.24sata.hr/news/clanak/nepokretnom-antonu-25-neznanac-ostavio-1000-kn/105054/
http://www.24sata.hr/news/clanak/paralizirani-anton-iz-pule-zeli-otici-na-akupunkturu/106521/
Evo i par kontakata:
Antonov broj mobitela: 095 897 65 94
Mene mozete dobiti na mail adresi : martru.herman@wanadoo.nl ili na
skayp: od 08h do 17h pod imenom marijo.hrman
od 18h do 23h pod trudy1952
Urednistvo 24sata: http://www.24sata.hr
petak, 13.03.2009.
Pali Anđeo 1.dio..
Vjerovanja ljudi o Sotoni protežu se od glupih do apstraktnih: od crvenog čovječuljka s rogovima koji vam stoji na ramenu i potiče vas na grijeh, do izraza koji se koristi kao opis personifikacije zla. Sotona zaista postoji, iako često krivo predstavljene uloge i iskrivljenog izgleda, ali on je stvaran.
Sotona želi pod svaku cijenu da mračna i tužna rijeka čovječanstva teče i dalje svojim bolnim tokom sve do same propasti. Sotona je pobijedio Adama u edenskome vrtu i uvjeren je da može i danas vladati dušama Adamovih potomaka. Danas nema niti jedne razumne osobe koja se nije upitala: "Postoji li đavao?" Nema sumnje da on doista postoji. Njegovu moć i utjecaj vidimo posvuda. Zapravo, nije pitanje da li đavao postoji, nego zašto i tko je on?
Pa tko je onda Sotona?
Sotona je postao vladar ovoga svijeta koji djeluje odvojen od Boga, te knez zračnog prostora (Ivan 12,31; 2. Korinćanima 4,4; Efežanima 2,2). On je tužitelj (Otkrivenje 12,10), kušač (Matej 4,3; 1. Solunjanima 3,5) i zavodnik (Postanak 3; 2. Korinćanima 4,4; Otkrivenje 20,3). Njegovo ime znači protivnik ili „onaj koji se suprotstavlja“.
Izraz "Sotona" dolazi od hebrejske riječi što znači optužitelj, protivnik, a riječ đavao koja je došla od grčke riječi "diablos" označava onog koji razjedinjuje i postavlja se kao zapreka, ponajprije sili koja je jača od njega, Bogu.
Obično poznat je kao vrag ili đavao (lat. Diábolus), gospodar tame, Belzebub, Nečastivi, Mefisto, ili Lucifer. U Talmudu Sotona se spominje pod imenom Samael. U islamu Sotona je poznat kao Iblis ili Šejtan.
Sam Isus Krist ga naziva knezom ovoga svijeta (Iv 12,31) i (Iv 14,30).
O njegovom porijeklu možemo čitati u knjizi proroka Izaije (14,12-15) i u knjizi proroka Ezekijela (28,13-18). Ovi nadahnuti pisci ga opisuju kao Božjeg najvećeg i najslavnijeg anđela. Punog mudrosti, ljepote i snage imenom Lucifer, što znači "Svjetlonoša". U hijerarhiji anđela Sotona je spadao u kategoriju Kerubina. Postao je arogantan zbog svoje ljepote i statusa, te je odlučio da će sjesti na prijestolje uzvišenije od Božjega (Izaija 14,13-14; Ezekiel 28,15; 1. Timoteju 3,6).
Evo kako Dionysios Aeropagita (Dionizije (pseudo)Areopagit) opisuje hierarhiju anđela:
• Prvi red (kor): SERAFINI; KERUBINI; PRIJESTOLJA,
• Drugi red (kor):GOSPODSTVA; MOĆI; VLASTI,
• Treci red (kor): POGLAVARSTVA; ARKANĐELI; ANĐELI.
SERAFINI su "Zapaljivači"; "VATRENI".
KERUBINI su "PUNINA SPOZNAJE" ili "IZLJEV ZNANJA".
PRIJESTOLJA su "Vatrene RIJEKE ZNANJA".
Ovaj prvi red anđela je za nas odlučujući u traženju uzroka za Luciferov pad.
Kod proroka Ezekijela imamo onda najvećeg grešnoga anđela iz kategorije KERUBINA. Toma Akvinski to onda pokusava ovako obrazloziti:
Po Dionysio-su (Dioniziju) je kerub punina znanja, a serafin žareći, vatreni zapaljivač. Iz toga proizlazi, da se ime kerub izvodi iz znanja i spoznaje, što moze biti dovedeno u svezu sa smrtnim grijehom, a ime seraf, vatreni zapaljivač, isključivo sa (caritas) žarom-ljubavi.
Zato Ezekijel i naziva prvoga griješećeg andjela KERUB, a ne SERAF. A u Bibliji se inače kerub uzima kao vodja svih vragova i demona, jer andjeli iz prvoga reda anđeoskih sila, serafi i prijestolja predstavljaju goruće-rijeke ljubavi.
Prema tome je Sotonin grijeh, a Sotona je Kerub, ponos i oholost, a motiv hijerarhijska ljestvica. Serafi su bili viši na ljestvici od njega, a na putu ka izvoru svih atributa ka Bogu, on se je htio popeti na najveći moguci stupanj i time se pokušati staviti na istu razinu sa Bogom..
Međutim, kod anđela ne postoje nikakva ograničenja u nastojanjima, bila ona dobra (pozitivna) ili loša (negativna), jer oni u svojim stremljenjima ulažu svu svoju moć kako bi došli do cilja. Zato je Sotona Kerub, buduci da je po znanju bio prvi od svih hijerarhija i otišao je tako daleko u zlo, jer se upustio svom svojom moći i znanjem u ostvarivanju svoga cilja i potom pao toliko duboko. Zato je on onda i postao najvece zlo.
...
ponedjeljak, 09.03.2009.
Postoji li zlo...
Jednom je jedan sveučilišni profesor pitao svoje
studente:
- "Je li sve na svijetu stvorio Bog?"
Jedan je student hrabro odgovorio:
- "Da, Bog je sve stvorio."
- "Je li Bog stvorio BAŠ sve?", upitao je ponovno
profesor.
- "Da, gospodine, baš sve.", odgovori student.
- "Ako je stvorio sve, onda je također stvorio i
zlo, zato jer ono postoji. Tako onda, prema
načelu da naša djela pokazuju tko smo mi zapravo,
možemo zaključiti da je Bog zapravo zao."
Student se utišao čuvši takav odgovor. Profesor
je bio vrlo zadovoljan. Hvalio se studentima da
je još jednom dokazao da je vjera u Boga samo
mit.
Onda je student odjednom podigao ruku i rekao:
- "Mogu li vam postaviti pitanje profesore?"
- "Naravno.", odgovori profesor.
- "Profesore, postoji li hladnoća?"
- "Zašto pitaš takvo pitanje, pa naravno da
postoji. Zar ti nikad nije bilo hladno?"
Glasan smijeh se prolomi učionicom.
No student odgovori:
- "Zapravo, gospodine, hladnoća ne postoji. Prema
zakonima fizike, ono što mi smatramo hladnoćom je
zapravo odsutstvo topline. Možemo proučavati
posjeduje li objekt ili osobe energiju ili ju
odaje. Apsolutna nula, -273°C, je potpuno
odsutstvo topline. Svaka supstanca postaje
inertna i nesposobna za reagiranje na ovakvoj
temperaturi. Hladnoća ne postoji. Mi smo stvorili
ovu riječ kako bi smo opisali osjećaj odsutstva
topline."
Student je nastavio:
- "Profesore, postoji li tama?"
Profesor odgovori:
- "Naravno da postoji!"
- "Opet ste u krivu gospodine. Tama također ne
postoji. Zapravo, tama e odsutstvo svjetla.
Možemo proučavati svjetlo, ali ne i tamu. Možemo
koristiti Newtonovu prizmu kako bismo raščlanili
bijelo svjetlo na velik broj boja i kako bi
proučavali razne valne duljine raznih boja. Ali
ne možete mjeriti tamu. Samo zraka svjetlosti
prodire u tamu i osvjetli je. Na koji način
možete reći koliko je taman neki prostor? Mjerite
je po količini svjetla koje je tamo. Zar ne? Tama
je termin koji koriste ljudi da bi opisali
odsutstvo svjetla.", odgovori student.
Naposlijetku, mladić upita profesora:
- "Gospodine, postoji li zlo?"
Ovaj put profesor već odgovori bez nekog
samopouzdanja:
- "Naravno, postoji, kao što sam već rekao.
Vidimo to svaki dan. Okrutnost među ljudima, puno
zločina i nasilja koje se događa po cijelom
svijetu. Ti primjeri pokazuju postojanje zla."
Na to će mu mladić:
- "Zlo ne postoji, profesore, ili barem ne
postoji samo po sebi. Zlo je samo odsutstvo Boga.
Slično je s tamom i hladnoćom. To je riječ koju
su stvorili ljudi da bi opisali odsutstvo
dobroga. Bog nije stvorio zlo. Zlo nije vjera ili
ljubav koji postoje kao svjetlo i toplna. Zlo je
rezultat odsutstva Božje ljubavi u ljudskom srcu.
To je kao hladnoća koja se pojavi kad nema
topline ili kao tama koja se pojavi kad nema
svjetla."
Profesor je sjeo.
__________________________________________
Ne znam da li je priča 100% u skladu sa Katekizmom Katoličke Crkve, postojanjem ili nepostojanjem zloga, rogonje, nečastivog, sotone itd. ali mi se definitvno svidjela 
....BVB...
subota, 07.03.2009.
Yes, I'm alive & back :)
Kako početi nakon višemjesečnog izbivanja? Ukratko svašta se izdogađalo pa me nije bilo tu na blogosferi, da ne idem u detalje 
Prvo ću se ispričati zbog izbivanja svim dobrim ljudima koji su znali navratiti na blog, ostaviti komentar, ohrabriti ili pozdraviti 
Tu posebno mislim na mirtu (hvala na slikama iz Arsa, prekrasne su, sorry što ti to tek sada javljam, spore su nešto ove komunikacije ), magdalenu (blogericu s apsolutno prekrasnim slikama), mirjam(koja uvijek donese dašak morske "arije" da razbistri misli 
), tratincicumalu (ostavljaš najljepše osmjehe 
), rijeke žive vode, potecite, neka Duh se razlije... (sa znakovitim pozdravom i Božjim Blagoslovom ), koji su bili među najčešćim "komentatorima"...
Pozdravljam i Četiri gospe sibol HRVATSTVA, evandjeljeumolitvama, FRANJEVAČKI PUT, duhovnamisao, te najnovije marielu i Marka... čiji su me komentari obradovali..
Navratiti ću do svih vas u satima i danima koji dolaze..
Naravno pozdravljam i sve ostale koji navraćaju tu, a koji nisu ništa komentirali pa ih nisam mogao posebno imenovati 
, zato, javite se ubuduće 
Napisati (tj. pretipkati 
) ću i "pravi" post čim uhvatim vremena, možda već i večeras ako budem vrijedan...
..Bog vas blagoslovio..
subota, 13.09.2008.
.....Molitva na putu.....
Bože,
koji si me do ovoga časa doveo nevidljiv,
vodi me i dalje koncu mojih želja.
Ne ostavi me,
umorna i sama nasred puta.
Obrazi su moji blijedi,
i moje misli nemoćno ko moje ruke vise.
Bože,
daj da novo plavo jutro,
iz umora digne moje misli,
da kroz blijede ruke prođe mlaz crvene svježe krvi.
Budi,
nad mojom glavom moja pratilica zvijezda.
Antun Branko Šimić
ponedjeljak, 01.09.2008.
Sv. Augustin :)
Sa sigurnošću u savjesti znam: Ljubim Te, Gospodine. Ti si pogodio svojom Riječju moje srce i ja sam Te uzljubio. nebo i zemlja i sve stvari koje su u njima sa svih strana mi govore da Te ljubim. A što ljubim kada Tebe ljubim? Ne neku tjelesnu ljepotu, ni neku prolaznu kratkotrajnu stvar. Pa ipak ljubim svjetlo, glas, miris, hranu, nasladu nutarnjeg čovjeka, gdje se kuša okus koji nezasitost ne umanjuje i gdje se nalazi tjeskoba koju zasićenost ne raspršuje. To ljubim kada ljubim Boga.
A što je to? Rekoh svim stvarima na dohvat moga tjela: govorite mi o mome Bogu, kažite mi nešto o Njemu. I one na sav glas uzviknuše: On nas je stvorio, mi nismo tvoj Bog, traži uzvišenije od nas! Tada se obratih sam sebi, tebi dušo moja, koja si vrijednija od tijela jer ga oživljavaš. Ali i za tebe, život tvoga života je Bog. Koga ljubim, dakle, kada ljubim moga Boga? Tko si Ti koji si iznad moje duše i gdje stanuješ, moj Gospodine? Jer se sjećam dana kada sam Te upoznao, i tamo Te pronalazim svaki put kad se prisjećam na Tebe.
Kasno sam te uzljubio, o Ljepoto stara i uvijek nova, kasno sam Te uzljubio! Ti si bio u meni, a ja sam bio izvan sebe, i tražio sam te neprikladno se dajući tvojim stvorenjima. Ti si bio sa mnom, ali ja nisam bio s Tobom. Zvao si me, i tvoj usklik je pobjedio moju gluhoću, Ti si me prosvijetlio i tvoj sjaj je pobjedio moju sljepoću, proširio si svoj miris i ja sam odahnuo: i sada tebi žudim. Kušao sam Te i sada sam gladan i žedan Tebe. Dodirnuo si me i gorim od želje za tvojim mirom.
petak, 15.08.2008.
Hvalospijev ljubavi
Kad bih imao takav dar da mogu govoriti sve ljudske jezike,
da budem kadar govoriti čak i jezikom anđela,
a da ne bih ljubio bližnjega, moje bi govorenje bilo obična buka.
Kad bih imao dar prorokovanja i kad bih znao sve što će se dogoditi u budućnosti, da znam sve o svemu, a da ne ljubim druge,
što bi mi sve to koristilo?
Kad bih imao takav dar vjere da progovorim planini a ona da se pokrene s jednog mjesta na drugo, a ljubavi ne bih imao,
bilo bi sve to bezvrijedno.
Kad bih razdijelio siromašnima sve što posjedujem,
kad bi me spalili radi navješćivanja evanđelja, a ne bih druge ljubio, sve bi mi bilo beskorisno i bezvrijedno.
Ljubav je velikodušna, neobično strpljiva i dobrostiva,
nije ljubomorna ni zavidna, ne hvali se niti se oholi.
Nije bahata, ni sebična i prosta.
Ne zahtijeva svoje pravo.
Ne razdražuje se niti je preosjetljiva.
Ne pamti zlo i jedva će zamijetiti kad joj drugi čine zlo.
Ne veseli se nepravdi, nego se raduje kad istina pobjeđuje.
Ako nekoga ljubite, bit ćete mu odani bez obzira na to koliko će vas to stajati.
Uvijek ćete mu vjerovati, misliti o njemu najbolje i uvijek stajati na njegovoj strani.
Svi osobiti darovi i sposobnosti koje Bog daruje jednog će dana prestati, no ljubav će trajati vječno…
Sada ostaju ovo troje - vjera, nada i ljubav, a najveća je među njima, svakako... LJUBAV
ponedjeljak, 21.07.2008.
Stari Siromah
Jedne večeri župnik anglikanske crkve u nekom engleskom gradiću upita crkvenjaka:
- "Jeste li primijetili onog starog prosjaka koji ulazi u crkvu svaki dan u podne te ubrzo izlazi iz nje? Promatrao sam ga sa svog prozora i osjećao sam se pomalo nelagodno. Nakon svega, u crkvi imamo mnogo vrijednih stvari. Molim vas, pokušajte porazgovarati s njime."
Şljedećeg dana crkvenjak priđe prosjaku te ga upita: "Reci mi , zašto svaki dan dolaziš u crkvu?"
- "Dolazim se moliti", odvrati mu starac.
- "Ali ne ostaješ dovoljno dugo za molitvu! Vidim da odeš do oltara, odmah se okreneš i odeš vani. Što ti to znači?"
- "U pravu ste", odgovori mu siromah. "Ne znam moliti dugu molitvu; stoga dođem u doba objeda i kažem: 'Gospodine Isuse, evo Šimuna.' Možda jest kratko, ali siguran sam da me On čuje."
Nedugo nakon tog događaja, starog Šimuna je pregazio kamion te su ga teško ozlijeđenog prevezli u obližnju bolnicu.
- "Izgledate jako sretan, usprkos jakim bolovima koje trpite", reče mu nakon nekoliko dana medicinska sestra.
- "Naravno", odgovori joj Šimun, "kad svaki dan imam posjetitelja."
- "Posjetitelja?" začuđeno zapita sestra. "Nikada nisam vidjela da vas netko posjećuje. U koje doba vam dolazi?"
- "Svaki dan u doba objeda stane do moje postelje i samo mi kaže: 'Šimune, evo Isusa!' "
Približite se Bogu i on će se približiti vama!
Jakov 4,8
O, Bože, ti si Bog moj; zarana ću tebe tražiti.
Psalam 63,1
nedjelja, 13.07.2008.
Osmijeh
Veoma prikladno sredstvo u davanju ljubavi drugima je osmijeh. Kardinal Richard Cushing je napisao:
I samo mali osmijeh na tvojim usnama veseli srce.
Smiješi se samome sebi... sve dok ne primijetiš da je nestala tvoja uobičajena ozbiljnost.
Smiješi se samome sebi... sve dok ne zagriješ svoje srce sjajem svog blistavog lica.
Onda...
Idi obasjavati svojim osmijehom.
Tvoj osmijeh ima zadatak da izvrši divno djelo za Gospodina.
Smiješi se zapuštenim licima...
Smiješi se žalosnim licima....
Smiješi se bolesnim licima....
Smiješi se svježim i mladim licima....
Smiješi se starim i naboranim licima....
Smiješi se svojoj obitelji i prijateljima....
Broji osmijehe koje je proizveo tvoj osmijeh u drugima tijekom jednog dana. Taj broj će ti reći koliko puta si probudio radost, zadovoljstvo, duh, hrabrost, povjerenje u srcima drugih. Tvoj osmijeh može dati novi život, nadu i ohrabrenje umornim, opterećenim, očajnim, srcima. Tvoj osmijeh može pomoći u dozrijevanju jednog zvanja, ako si svećenik.
nedjelja, 06.07.2008.
Katekizam kroz aforizam
- Smrt nije točka nego dvotočka! Ostavljaju se tjelesni, tj. zemljani ostaci, a osoba odseli u vječnost!
- Naravno da postoji nadnaravno!
- Bog umirućima život mijenja, a ne oduzima!
- Svi smo mi na smrt bolesni!
- Smrt oči zatvara, ali još više otvara!
- Umiranje je rađanje, i to za vječnost!
- Ne živimo da bi umrli već umiremo da bi živjeli!
- Smrt život ne zatvara, nego otvara da se vidi što je unutra!
- Neki "žive" kao da Boga nema i kao da nikada neće umrijeti; pogubni zaborav!
- Za Božje prijatelje: smrt nije kraj, već skok u Božji zagrljaj!
- Slasti, tj. sladunjavosti su isprazne i prolazne, a kazna stvarna i trajna!
- Trpljenje i trapljenje je neznatno, a istinsko blaženstvo je vječno!
- U ovom valja biti izbirljiv: biti totalno i zauvijek sretan ili totalno i zauvijek nesretan!
- Život je spremanje za konačni ispraćaj, za putovanje iz vremena u vječnost!
- Nakon sječe: stablo je padnuto gdje je bilo nagnuto - dragovoljci su i u raju i u paklu!
- Ako me uistinu voliš, ne treba da se bojiš, po smrti ćemo se susresti; oči u oči, Ja i ti! BOG
srijeda, 02.07.2008.
Ovako ili onako (2. dio)
Evo drugog dijela, tj. druge priče o Sv. Petru i Pavlu. Ovaj je malo svjetliji primjer. Malo je i duži, ali mislim da se isplati potrošiti par minutica na njegovo čitanje :)
Apostol Pavao došao je u grad Felipe. Ondje je bilo svega: mjesta za zabavu, kazalište i svega što grad čini gradom. A kako u jednom pristojnom gradu mora postojati i zatvor, ni grad Filipi nije bio iznimka. Zatvorom je upravljao nekadašnji rimski časnik koji je to mirno radno mjesto dobio možda zahvaljujući staroj rani koju je zadobio u službi. Jednog dana tom tamničaru dovedoše dvojicu neobičnih uhićenika, kakve još nije imao u svom zatvoru: Pavla i njegovog suputnika Silu. Ta su dvojica moćno pripovijedala u gradu. Njihovo je propovijedanje izazvalo nemir među pučanstvom, pa su gradski upravitelji naredili da ih se išiba i baci u zatvor.
Pavao i Sila bijahu, dakle, predani tamničaru. – „Dobro ih čuvaj do sutra!“ glasila je zapovijed koju je primio. Tamničar, prava vojničina, odgovori na to: „Dobro čuvati? Razumijem! Izvršiti ću vašu naredbu!“ A imao je jednu ćeliju koja se nalazila ispod svih ostalih i po čijim je zidovima tekla voda. U njih su uveli Pavla i Silu i zaključali ih bez da su im i okove skinuli.
Kad bi ste me upitali kakvu je vjeru imao taj čovjek, odgovorio bih: kao i većina ljudi. On je vjerovao u „gospona Boga“, najvjerovatnije u više bogova. Znate, u Rimu su imali religiju koju ni sami nisu shvaćali previše ozbiljno. Nešto kao i kod nas.
No onda mu se dogodilo nešto tako čudno da to nije mogao zaboraviti cijelog života. Prvo je Pavao negdje oko ponoći zapjevao zahvalnicu Isusu. Čini se da je trebalo proći toliko vremena, sve do ponoći, da prihvati to što su tako nepravedno postupili s njim, okrutno ga išibali i neljudski zatočili. To je nešto što čovijek ne prihvaća tako brzo. No Pavao se ubrzo dosjeti: - „Mene je Isus, Sin Božji, otkupio svojom krvlju! Dijete sam Božje! Ja imam mir s Bogom! I ovdje sam u njegovim rukama!“ i tada su počeli pjevati zahvalnicu. Sila mu se pridružio pjevajući drugi glas ili bas. Bilo je to predivno. I drugi zatočenici su čuli pjesmu. Bili su to zvuci kakve još nisu čuli u tom zatvoru. Ono što se po zatvorima obično može čuti jeste psovanje, urlanje i očajanje zatvorenika i rika čuvara.
Dakle, Pavao i Sila su pjevali. To je, naravno, začudilo tamničara: - „Čovječe što to oni pjevaju?“ Napregnu sluh. „Pjevaju duhovne pjesme! Pa zar još ima ljudi koji to shvaćaju ozbiljno? I to ovdje u zatvoru?! U ovoj rupi svakog brzo prođe volja za pjesmom! A oni pjevaju o svom Bogu!“
Tamničar legne u postelju, no nije dugo spavao. Odjednom se sve protrese. To je Bog učinio. Otvoriše se vrata na svim ćelijama i svi zatvorenici bijahu oslobođeni. Tamničar hitro skoči iz postelje i brzo navuče odijelo. Dotrčavši do ćelija spazi da su sva vrata otvorena: - „Jao, svi su mi zatvorenici umakli! Izgubiti ću službu! Kakva sramota! Sada sam gotov!“ i htjede sebi oduzeti život. U tom trenutku Pavao viknu: - „Ne čini sebi nikakva zla. Svi smo ovdje.“
Biblija ne govori ništa o onome što se odvijalo u njegovom umu, ali izvješćuje kako je u trenutku shvatio: - „Postoji živi Bog kojeg sam odbacio svim svojim bićem! Živi Bog koji bi mene trebao odbaciti. Živi Bog koji zna sve moje grijehe i prljavštine koje sam počinio za života. Postoji živi Bog - a ja sam izgubljen!“ otrča do Pavlove ćelije i dršćući se baci pred njega i Silu: - „Gospodo što mi je činiti da se spasim? Što trebam učiniti da bih dosegnuo struju spasenja?“
Mi bismo mu vjerovatno održali snažnu propovijed ili veliku moralnu pouku. Možda bismo rekli: - „Prvo me izvuci odavde!“ No Pavao mu je rekao samo jedno: - „Vjeruj u Gospodina Isusa pa ćeš biti spašen i ti i tvoj dom!“
Tamničar nije znao mnogo o kršćanstvu. Samo je načuo da taj Isus spašava od Božjeg gnjeva, suda, pakla i starog života. I u tom trenutku primio je udarac koji ga je izbacio iz starog života u oslobađajuću struju spasenja i postao je Isusovo vlasništvo. Biblija nastavlja pripovijedati kako je oslobodio Pavla i Silu iz tamnice i oprao im rane, čuo cijelu poruku o Isusu, prihvatio ga i krstio se te iste noći da bi postao Isusov. Pripovijest završava riječima: - „Vrlo se veselio on i sav njegov dom što nađe vjeru u Boga.“ Uplovio je u struju života i našao mir s Bogom.
Kod Agripe je bilo: - „Malo je nedostajalo.“ Tamničar iz Felipa prihvatio je udarac koji ga je odgurnuo u struju oslobođenja. Što ćete vi (mi) odabrati.
ponedjeljak, 30.06.2008.
Ovako ili onako (1. dio)
Evo povodom jučerašnje svetkovine Sv. Petra i Pavla priča o njima, najradije bih prepričao propovijed svećenika sa sv. Mise, jer je bila stvarno odlična, ali kako sumnjam da bi to na kraju ispalo tako dojmljivo onda ipak "samo" pričica iz jedne knjige :)
Apostol Pavao je bio prebačen u zatvor u Cezareji. U tom je gradu bila rezidencija rimskog upravitelja. Upravitelj se zvao Fest. Njemu jednog dana dođu u posjet judejski kralj Agripa i njegova žena Berenika. Rekoše mu: "Feste, čuli smo da imaš uznika koji se zove Pavao. Htjeli bismo ga malo poslušati." I tako je jednog dana ponovno priredio veliko suđenje zanimljivom zatvoreniku Pavlu iz Tarza. Na suđenje su došli svi važniji građani: viđeniji časnici, političari i službenici. Uđu tako Fest, Agripa i Berenika i zauzmu počasna mjesta. Oko zdanja stražarili su rimski legionari. Sve je sličilo velikoj paradi.
Tada su uveli optuženika Pavla i nakon nekoliko minuta scenarij se sasvim izmjenio. Odjednom optuženik više nije bio Pavao, već cijelo društvo koje se okupilo u dvorani. Održao im je snažnu evangelizacijsku propovijed nakon koje je slušateljima bilo jasno sve o Isusu. Ovaj put nije toliko govorio o njihovim grijesima i grešnom načinu života, nego im je opisao Sina Božijega koji je rekao: "Tko je žedan, neka dođe k meni i neka pije."
- "Vi koji ste gladni i žedni života, čije su savjesti opterećene krivnjom, vi koji ste ispunjeni strahom pred smrću i čežnjom za Bogom, čujte ovu riječ: Isus nam pruža svoje ruke i govori: "Dođite k meni svi vi koji ste umorni i opterećeni!""
Tako im je govorio Pavao. Tako je pred njima uzvisio Gospodina Isusa, uskrslog Mesiju koji mu se objavio na putu za Damask. Kada je Pavao završio, riječ preuzme upravitelj Fest:
- "Ti Pavle, znaš prekrasno pričati, ali mislim da je ludost to što ti govoriš. Malo si se previše zanio."
Fest ništa nije razumio. Biblija kaže za neke ljude: "Srce im se usalilo." Srca su im zarasla u salo! Ima takvih kojima su srca masna pa im isklizne svaka Božija poruka. Možda se i vaše srce "usalilo"? Srce gospodina Festa sigurno jest.
Ali s kraljem Agripom nije bilo tako, on zanijemio slušajući Pavlove riječi. Tada i on reče: "Pavle, malo je nedostajalo da me uvjeriš, zamalo si me učinio kršćaninom."
"Malo je nedostajalo" i odustao je! Sve je ostalo po starom, sve do smrti, sve do pakla!
Ostaje li i u vas sve po starom? Onda je Isus, što se vas tiče umro uzalud. Tada je bespotrebno i uskrsnuo, tada ni vi nemate oproštenje, ni slobodu, ni mir s Bogom. Nedostaje vam još samo jedan korak: "Malo je nedostajalo da postanem kršćaninom." Potresno je to: ljudi koji se nazivaju kršćanima, a ipak nisu djeca Božja; ljudi koji se smatraju kršćanima, a ipak su izgubljeni; ljudi koji se nazivaju i smatraju kršćanima, a ipak nemaju mir u srcima.
subota, 28.06.2008.
Sveta Ispovijed kod Vianney-a
Jednom je sveti arški župnik, Ivan Marija Vianney, veliki ljubitelj Euharistijskog Srca Isusova, izlazio iz ispovjedaonice, a mnoštvo je čekalo na red. Uočio je (po posebnom Božjem daru kojim je mogao vidjeti ono što je ostalom "običnom" svijetu nevidljivo) pored ispovjedaonice "rogonju", kako je on nazivao đavla.
Upitao ga je:
- "Što ti činiš ovdje?",
a on odgovori:
- "Vraćam što sam uzeo."
- "A što si to uzeo?"
- "Uzeo sam ljudima stid, pa im ga sada vraćam! A i da tebe ne štiti Ona (Gospa) i on (sv. Mihovil), davno bih se ja i s tobom obračunao."
I najednom nasta buka u crkvi , kao od nekakvog potresa, te se probudila savjest kod mnogih.
Zaključak:
Dakle đavao je uzeo ljudima stid kada su griješili, tada ih nije bilo sram zbog grijeha kojeg u tom trenutku čine, ali sada kada bi se trebali dobro i iskreno ispovijediti, e sada đavao opet dolazi i vraća im stid kako se zbog srama pred Bogom ili svećenikom ne bi mogli dobro ispovijediti.
| < | ožujak, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | 31 | |||||
Ožujak 2009 (4)
Rujan 2008 (2)
Kolovoz 2008 (1)
Srpanj 2008 (4)
Lipanj 2008 (2)
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Opis bloga
Uglavnom će tu biti razne priče vjerske tematike koje sam pročitao po raznim knjigama, internetu i pronašao po raznim drugim izvorima, a koje su na mene ostavile nekakav dojam, dovoljan da to proslijedim dalje :) A može se možda pronaći i pokoje moje skromno razmišljanje. Nadam se da će vam biti zanimljivo.
e-mail:
vianney.blog@gmail.com
NOTTURNO
Noćas se moje čelo žari,
noćas se moje vjeđe pote;
i moje misli san ozari,
umrijet ću noćas od ljepote.
Duša je strasna u dubini,
ona je zublja u dnu noći;
plačimo, plačimo u tišini,
umrimo, umrimo u samoći.
Tin Ujević
______________________________
SUPUTNIK
Od ove magle, danas tako guste,
Sve ulice se čine kao puste.
Pa ipak, iza te zavjese sive
Hodaju ljudi,
I ulice žive.
I blizu tebe možda neko ide
Baš istim putem.
Ali s maglom je sliven
Potpuno za te i tebi sakriven.
Dobriša Cesarić
______________________________
Tko zna razgovarati sa stablom, ne treba ići psihijatru. Samo, većina ljudi misli suprotno.
Phil Bosmans
______________________________
Ograničena očekivanja daju samo ograničene rezultate.
Susan Laurson Willig
______________________________
Ako posao doživljavate kao patnju, a novac koji od njega dobivate vam kupuje zadovoljstvo; onda tratite velik dio svog života.
Viktor Emil Frankl
______________________________
Sve je tako opasno da nas zapravo ništa ne treba previše plašiti.
Gertrude Stein
______________________________